Druga strana romantike, sledece poglavlje
Pre svega, zelim da se izvinim osobama koje su komentarisale moj prvi clanak zato sto sam tek sada stigao da im zahvalim na tome. :) Nemojte zameriti, nov sam ovde, ne znam kako se odgovara na komentare, ali imate moju zahvalnost na njima.
Druga stvar je, sto sam unutar samih komentara pronasao nekoliko stvari koje bi se mogle konstruktivno upotrebiti, te sam resio da ovde kroz analizu odgovorim na komentare. :)
Da pocnem prvo sa genetikom. Necu se baviti statistikama, jer sam lenj za tako nesto, a i nema potrebe za tim, kada je ova teorija dobila potvrdu kroz primere iz stvarnog zivota, puno puta. Jeste, velika je verovatnoca da ce dete poprimiti nasilnu karakteristiku u slucaju da otac maltretira majku ili vice versa. Verovatno iz cinjenice sto je deciji um jos uvek nedovoljno razvijen, te se u njemu stvara slika kako je nasilje dozvoljeno, posto osteceni roditelj ne reaguje na to nasilje. Prvi korak u sprecavanju formiranja "dozvoljenog nasilja" u decijoj svesti jeste reakcija ostecenog roditelja, tj. pokazivanje da takvo ponasanje ima negativne posledice. Ukoliko dete uvidi da takvo ponasanje ne valja, imamo par procenata manje sanse da ce postati nasilnik. Postoji i opcija da ce nasilnicko ponasanje od strane roditelja kod deteta izazvati zastitnicki efekat, tj. da od deteta nece postati nasilnik u buducnosti, vec da se tako izrazim, protivnik nasilja, zastitnik. U ovom slucaju postoji jos dosta faktora koji uticu na formiranje zastitnicke svesti, te da ne bih duzio sa njima, zadrzacu se na ovome da postoji i druga mogucnost.
Sada bih se osvrnuo na cinjenice da zene trpe nasilje i ne govore o tome. U ovome ih razumem, donekle. Da pojasnim, razumem majke, koje trpe nasilje iz razloga kako bi sprecile dete/decu izlaganju dodatnim traumama zbog razvoda braka ili nekih drugih posledica. Ali korist od cutanja je daleko manje od koristi razvoda, u slucaju da se ne nadje sporazumno resenje. Razvod ce imati kratkotrajne posledice po dete, i na kraju ce ono preci preko toga s godinama. Takodje, jos jedan od razloga za cutanje o nasilju u porodici jesu preblage kazne za nasilnike, u kombinaciji sa osvetnickim profilom nasilnika. Ukoliko nasilnik ne bude adekvatno kaznjen, nakon izdrzavanja kazne, postoji verovatnoca da ce se osvetiti nad zrtvom nasilja zbog prijave, sto u krajnjoj liniji, moze dovesti do smrti zrtve. Pored strogih kazni za nasilnike, neophodan je i stabilan i cvrst program zastite za zrtve nasilja, kako bi one bile sigurne. Takodje, i socijalni programi za decu iz porodica u kojima je prisutno nasilje, kroz koje ce se deci ukazati na negativne posledice nasilja.
Cinjenica stoji da je Balkan svojevrsni melting pot, koji je u stanju da od coveka napravi zver, ali opet... Jeste, i da ovde moral predstavlja samo rec na papiru, ako je i u tom obliku prisutan. I pored toga, meni je nepojmljivo da neko iskaljuje svoj bes nad osobom slabijom od sebe, nebitno kog pola. Despotizam je relikt proslosti, i kao takav treba i da ostane. Kada vec koristimo termin XXI vek, budimo dostojni njega.
Nasilje, bilo u porodici, bilo van nje, predstavlja ozbiljan problem, kom se treba ozbiljno pristupiti i cijem se iskorenjivanju treba posvetiti mnogo vise resursa. Jedan od problema identifikovanja i potvrde nasilnika, jeste i taj sto su to vecinom osobe postovane u drustvu i sto ljudi sa nevericom prilaze cinjenici da je ta osoba nasilnik. Ali Djavo ima dva lica. Spolja je lep, a iznutra zao...
Vec duže sam razmišljao o pokretanju sopstvenog bloga, ali nisam uspevao da nadjem motivaciju za taj potez. Lenj sam po prirodi, pa mi je samim tim i potreban neki podsticaj za pretvaranje misli u dela. A taj podsticaj se konkretno javio sa osnivanjem Foruma pravih muskaraca i izbacivanjem na svetlo jednog problema koji je itekako prisutan u nasem drustvu, a pred kojim je, iz racionalnom umu nepoznatih razloga, nase drustvo uvek zatvaralo oči.
Pre par meseci, imao sam prilike da prisustvujem "Nikad jačoj konferenciji" u organizaciji Budi muško kluba i Centra E8. Konferencija je bila na temu razbijanja stereotipa klasičnog balkanskog muškarca. I tu priču donekle i podržavam. Međutim, kao deo razbijanja tog stereotipa, javlja se i pitanje regulisanja nasilja nad ženama. Ne govorim o regulisanju kao o dovođenju na neku pristojnu meru, već kao regulisanju - iskorenjivanju u potpunosti. Pored toga, konferencija predstavlja i svojevrstan šamar srpskom društvu. Zbog čega? Pa recimo zbog toga što je bila potrebna 2011. godina da bi se nešto konkretno preduzelo povodom toga? Svaka čast momcima i devojkama koji stoje iza konferencije i Foruma, nisu oni krivi što se toliko dugo čekalo na otvaranju oči društvu povodom ovog problema. Naprotiv, njima svaka čast.
Dakle, koji je razlog iza toga što je društvo prećutno posmatralo i davalo sagalsnost nasilju nad ženama? Može se naći dosta razloga, i nijedan neće biti razuman, samim tim ni ne želim da mu posvetim mesta ovde. Nasilje nad ženama jeste globalni fenomen, ali globali ostavljam da čiste svoje, pošto su već dokazali svoju arbitražnost rovarenjem po tuđim dvorištima. Vođen devizom: "Prvo sredi svoje dvorište, pa onda tuđe", ja ću se vratiti domaćem problemu nasilja nad ženama.
Meni pre svega nije jasno, kako neko može podići ruku na ženu? Već sam konstatovao da za to nije potreban razum, već nedostatak istog, ali mi dalje nije jasno da li je moguće da je u domaćem društvu moguća tolika prisutnost odsustva razuma? Neko će reći da nasilje utiče ako je neko bokser ili kriminalac, ali ja ne želim da generalizujem, niti smatram da je to ispravno. Nasuprot, ja mislim da je problem do i isključivo u individui. Pa sada i pitanje tim istim individuama koje dižu ruke na žensku osobu. Kako vas nije sramota? Zar je demonstracija sile jedini način? Zar mislite da je Đakomo Kazanova osvajao ženska srca kanibalskim metodama tipa "čupanje kroz abdomen"? I onda se diže buna i nameće goruće pitanje porasta homoseksualizma kod nas. Pa koja će vas, ljudi moji, kad je ne poštujete? Jedan od poluracionalnih razloga, za koji mislim da stoji iza nasilja nad ženama jeste akumulčacija frustracije. Prosto, kad neko nema muda, a nije evnuh, pa ne sme da odgovori nekom jačem od sebe ili nekom uticajnijem od sebe, te onda taj bes iskali na ženi. Ali to nije način za rešavanje tih problema... Kada bi samo neko probao metodu da mu taj bes sanira žena, sve bi bilo drugačije. A nije nemoguć način. Iskažite poštovanje prema ženi, i uzvratiće vam. Lično, mislim da je bolje da tu frustraciju ispoljite petočasovnim seksom sa ženom. A? I vuk sit, i ovce na broju. Ili jednostavno, tu negativnu energiju, kanališite u nešto pozitivno. Bog zna, da društvo ima problema na pretek koji zahtevaju dodatno angažovanje energije.
Ali pre svega, ostavite žene van vaših frustracija. Nežniji pol nije solucija za njih. Mislite o tome...




