Vec duže sam razmišljao o pokretanju sopstvenog bloga, ali nisam uspevao da nadjem motivaciju za taj potez. Lenj sam po prirodi, pa mi je samim tim i potreban neki podsticaj za pretvaranje misli u dela. A taj podsticaj se konkretno javio sa osnivanjem Foruma pravih muskaraca i izbacivanjem na svetlo jednog problema koji je itekako prisutan u nasem drustvu, a pred kojim je, iz racionalnom umu nepoznatih razloga, nase drustvo uvek zatvaralo oči.

Pre par meseci, imao sam prilike da prisustvujem "Nikad jačoj konferenciji" u organizaciji Budi muško kluba i Centra E8. Konferencija je bila na temu razbijanja stereotipa klasičnog balkanskog muškarca. I tu priču donekle i podržavam. Međutim, kao deo razbijanja tog stereotipa, javlja se i pitanje regulisanja nasilja nad ženama. Ne govorim o regulisanju kao o dovođenju na neku pristojnu meru, već kao regulisanju - iskorenjivanju u potpunosti. Pored toga, konferencija predstavlja i svojevrstan šamar srpskom društvu. Zbog čega? Pa recimo zbog toga što je bila potrebna 2011. godina da bi se nešto konkretno preduzelo povodom toga? Svaka čast momcima i devojkama koji stoje iza konferencije i Foruma, nisu oni krivi što se toliko dugo čekalo na otvaranju oči društvu povodom ovog problema. Naprotiv, njima svaka čast. 

Dakle, koji je razlog iza toga što je društvo prećutno posmatralo i davalo sagalsnost nasilju nad ženama? Može se naći dosta razloga, i nijedan neće biti razuman, samim tim ni ne želim da mu posvetim mesta ovde. Nasilje nad ženama jeste globalni fenomen, ali globali ostavljam da čiste svoje, pošto su već dokazali svoju arbitražnost rovarenjem po tuđim dvorištima. Vođen devizom: "Prvo sredi svoje dvorište, pa onda tuđe", ja ću se vratiti domaćem problemu nasilja nad ženama.

Meni pre svega nije jasno, kako neko može podići ruku na ženu? Već sam konstatovao da za to nije potreban razum, već nedostatak istog, ali mi dalje nije jasno da li je moguće da je u domaćem društvu moguća tolika prisutnost odsustva razuma? Neko će reći da nasilje utiče ako je neko bokser ili kriminalac, ali ja ne želim da generalizujem, niti smatram da je to ispravno. Nasuprot, ja mislim da je problem do i isključivo u individui. Pa sada i pitanje tim istim individuama koje dižu ruke na žensku osobu. Kako vas nije sramota? Zar je demonstracija sile jedini način? Zar mislite da je Đakomo Kazanova osvajao ženska srca kanibalskim metodama tipa "čupanje kroz abdomen"? I onda se diže buna i nameće goruće pitanje porasta homoseksualizma kod nas. Pa koja će vas, ljudi moji, kad je ne poštujete? Jedan od poluracionalnih razloga, za koji mislim da stoji iza nasilja nad ženama jeste akumulčacija frustracije. Prosto, kad neko nema muda, a nije evnuh, pa ne sme da odgovori nekom jačem od sebe ili nekom uticajnijem od sebe, te onda taj bes iskali na ženi. Ali to nije način za rešavanje tih problema... Kada bi samo neko probao metodu da mu taj bes sanira žena, sve bi bilo drugačije. A nije nemoguć način. Iskažite poštovanje prema ženi, i uzvratiće vam. Lično, mislim da je bolje da tu frustraciju ispoljite petočasovnim seksom sa ženom. A? I vuk sit, i ovce na broju. Ili jednostavno, tu negativnu energiju, kanališite u nešto pozitivno. Bog zna, da društvo ima problema na pretek koji zahtevaju dodatno angažovanje energije.

Ali pre svega, ostavite žene van vaših frustracija. Nežniji pol nije solucija za njih. Mislite o tome...